Psiholog i autor bestselera „7 navika uspješnih ljudi“ Stephen Covey još je prije nekoliko decenija upozoravao da većina ljudi ne sluša kako bi razumjela sagovornika, već kako bi pripremila svoj odgovor. Prema njegovom mišljenju, istinsko slušanje zahtijeva empatiju i spremnost da privremeno ostavimo po strani vlastite stavove.
Sličan problem uočava i američka novinarka i stručnjakinja za komunikaciju Celeste Headlee. Ona smatra da su pametni telefoni i društvene mreže doprinijeli stvaranju kulture u kojoj ljudi više čekaju svoj red da govore nego što zaista obraćaju pažnju na ono što druga osoba govori.
„Razgovor nije takmičenje. Ne morate pobijediti u svakoj raspravi“, jedna je od poruka po kojoj je Headlee postala poznata širom svijeta.
Prema mišljenju sociologa Zygmunt Bauman, savremeno društvo karakterišu površni i kratkotrajni odnosi. U takvom okruženju ljudi često nemaju strpljenja za duže razgovore niti za razumijevanje složenih problema drugih osoba.
Psiholozi ističu da dodatni problem predstavlja i stalna izloženost ogromnoj količini informacija. Mozak svakodnevno obrađuje vijesti, objave, poruke i video sadržaje, zbog čega se smanjuje koncentracija i sposobnost dužeg fokusiranja na sagovornika.
Stručnjaci upozoravaju da nedostatak slušanja može imati ozbiljne posljedice po međuljudske odnose. Nerazumijevanje, konflikti i osjećaj usamljenosti često proizlaze upravo iz uvjerenja da nas drugi ne čuju i ne razumiju.
Ipak, postoji i optimistična strana priče. Psiholozi naglašavaju da je aktivno slušanje vještina koja se može naučiti. Isključivanje telefona tokom razgovora, postavljanje pitanja i iskazivanje iskrenog interesovanja za sagovornika samo su neki od koraka koji mogu pomoći da komunikacija postane kvalitetnija.
U svijetu prepunom buke, možda je upravo sposobnost da nekoga saslušamo postala jedna od najvrjednijih ljudskih osobina.
