Seoska lola ukrala ključ i zamijenila bravu

Možda bi djelimično potrebama teksta mogao odgovoriti bijeljinski režiser Dušan Tuzlančić, ali njegovu pomoć se nisam usudio tražiti. Veli grešan sam. To stanje u kojem me posljednjih 6 godina vidi Tuzlančić, po njegovom gnostičko-filozofskom poimanju i shvatanju grijeha, nije lako ignorisati. Tako mi jednom prilikom, onako visok i elegantno popunjen, kaže: “Brato, ti si ovaj grad unazadio. Doveo si Lolu iz Donjeg Crnjelova, da nam satare i ono malo znanja što smo mukotrpno kroz decenije sticali”.

Lola je juče zaista prevazišao sve dosadašnje avanture. Promijenio je bravu na kancelariji SDS-a, birajući suptilan seoski način, da se izbori sa svojim političkim neistomišljenicima. Naravno, iz iste partije. Budući da, prema izjavama komšija, posljednjih dana nije zabilježena bilo kakva aktivnost pred vratima kancelarije GO SDS Bijeljina, to implicira da se Lola pod okriljem noći odlučio na ovaj smjeli poduhvat.

Saučesnici, odnosno izvođači direktnih radova, vjerovatno su bili njemu bliski ljudi, osposobljeni da obijaju i mijenjaju brave u gluvo doba noći. Ne usuđujem se nazvati ih kriminalcima, jer kako se onda zovu ovi što su opljačkali kompletnu državu. Priznaćete, nije red da ih izjednačavamo. Ovdje se vjerovatno radi samo o dobrim bravarima, starim zanatlijama koji usljed digitalno-tehnološke revolucije lagano padaju u zaborav. Međutim, ima dana (ili noći) kada zatrebaju i primjerom posvjedoče da smo dužni baštiniti i sa pijetetom se sjećati njihovih zlatnih ruku.

Dok je Lola završavao posao na vratima gradskog SDS-a, iznad cijele te predstave, negdje daleko od brave, zavaljen u fotelju režisera ove komedije, smiješkao se Branko Bravoljub. On koji je započeo političko razračunavanje sa Lolom, sada se udobno smjestio među publiku i oduševljen semberskim razračunavanjima, nesebično dijeli aplauz za aplauzom. Dakle, zadovoljan je predstavom i ne mora da izlazi na scenu.

Iz dobro obaviještenih izvora saznajemo da je Bravoljub prezadovoljan i akterima (glumcima) najavio nastavak pozorišnog serijala. U tu svrhu će formirati posebno stranačko tijelo za utvrđivanje dimenzija cilindra i broja zubaca na ključu, a da će u posljednjoj epizodi promijeniti Ključara.

Zapravo, sve upućuje da bi serijal mogao biti okončan istorijskim kompromisom. Lola zadržava staru (ukradenu) bravu, Ključar dobija novi ključ, a Bravoljub ostaje zadužen za daljinsko otključavanje novih unutarstranačkih nesporazuma.

Saznajemo da, za razliku od Bravoljuba, članstvo (statisti) nisu baš zadovoljni predstavom. Naime, dok se glavni akteri tako nadmudruju, oni posmatraju i vjerovatno se pitaju: jesu li se učlanili u političku partiju ili u stambenu zajednicu s neriješenim imovinsko-pravnim odnosima?