Ne zato što je SNSD nepogrešiv. Nije. Posljedice, ali i prednosti dvadesetogodišnje vlasti lako su uočljive. O tome se može raspravljati danima, mjesecima i mandatima.
Ali danas se ne bavimo SNSD-om.
Danas se bavimo vama, gospodo iz opozicije.
Jer vi ste za dvije decenije uspjeli da napravite nešto što je gotovo nestvarno. Uspjeli ste da zauzmete opozicioni prostor toliko čvrsto da u njega više ne može stati niko osim vas.
Vi ste, slikovito rečeno, zakupili cijelu zgradu opozicije, promijenili bravu, bacili ključ u Vrbas ili Drinu i onda se čudite što niko novi ne ulazi.
Svaki put kada izgubite izbore, održite sastanak. Na sastanku se kaže da će se rezultati „duboko analizirati“.
Mirko Šarović je 2022. godine, nakon poraza od Željke Cvijanović od oko 100.000 glasova, najavio analizu. Četiri godine kasnije još je nismo dočekali. Valjda je pješke krenula. To više nije analiza izbornih rezultata. To je nestala osoba. Treba pod hitno raspisati potragu.
Sada, nakon novog izbornog debakla, ponovo slušamo istu priču. Analiziraće se. Preispitaće se. Sagledaće se. Razmotriće se.
Gospodo, narod više ne može da čeka vaše razmatranje. To je već nivo dječije psihologije. Klinac razbije saksiju, stoji pored nje sa loptom u rukama, zemlja po tepihu, cvijeće na podu, ali uporno odbija da prizna krivicu. Kaže: „Sama se razbila.“ A svi znamo ko je držao loptu u rukama.
Opozicijo Srpske, vi ste postali politička verzija starog namještaja. Ne služi više ničemu, ali je šteta baciti ga. Stoji u dnevnoj sobi decenijama, svi znaju da zauzima prostor, niko ga ne koristi, ali kada neko predloži da se izbaci, nastane panika. „Pa šta ćemo onda staviti tu?“ E upravo je to pitanje na koje vi više nemate odgovor.
Imate li vi uopšte ljude kojima politika nije porodična kuća sa natpisom „ulaz samo za članove“?
Vi ste opoziciju pretvorili u privatni parking. Nema mjesta za nove automobile, ali uvijek ima mjesta za vas.
I onda se čudite što građani odlaze. Odlaze zato što više ne vide razliku između političkog obećanja i reprize starog televizijskog programa.
Dvadeset godina ste imali jednu jednostavnu utakmicu. Jedan protivnik. Jedan teren. Jedan cilj. I opet ste uspjeli da izgubite. I ne samo da izgubite.
Vi ste uspjeli da od svakog poraza napravite teoriju o tome kako ste zapravo moralni pobjednici. To je posebno zanimljiva disciplina. Neko osvoji vlast, a vi osvojite moralnu medalju. Neko pobijedi na izborima, a vi pobijedite na konferenciji za novinare. Neko dobije mandat, a vi dobijete saopštenje. Neko formira vlast, a vi formirate radnu grupu.
I tako prođe mandat. Pa još jedan. A vi i dalje stojite ispred istog mikrofona i govorite da će građani „prepoznati“. Građani su, gospodo, prepoznali. Samo nisu prepoznali vas kao alternativu.
Vaš najveći politički uspjeh posljednjih godina jeste što ste uspjeli da ubijedite sami sebe da je problem uvijek negdje drugo. Kriv je sistem. Kriv je medijski prostor. Kriva je kampanja. Recimo, po Vukanoviću, krivi su birači. Samo nikada niste vi.
A upravo je to suština problema. Opozicija koja ne zna da izgubi nikada neće naučiti da pobijedi. Za pobjedu nije dovoljno čekati da vlast napravi dovoljno grešaka. Potrebno je ponuditi nešto bolje.
A vi već dvije decenije čekate da vlast sama padne u vaše krilo kao prezrela kruška. Problem je što je kruška još na grani. A vi sjedite ispod drveta i držite konferenciju za novinare.
Opozicija, gospodo, nije nasljedno pravo. Ne pripada vama samo zato što ste dovoljno dugo sjedili u njoj, uz opasku da je posebno zanimljivo to što se tako teško odričete političkog komfora.
Ne vladate, ali ste savršeno naučili kako da živite bez vlasti. Tu i tamo neka funkcija. Po koji upravni odbor. Po koja sinekura ili švalerka.
To više nije opoziciono djelovanje. To je politički apartman na neodređeno vrijeme.
Zato, draga opozicijo, nemojte nas više spašavati. Ne treba nam još jedan spasilački čamac kojim upravljaju ljudi koji već dvadeset godina ne znaju gdje je obala.
Spasite barem sami sebe. Rasformirajte se ili barem izvadite ključeve iz Drine i Vrbasa i otvorite vrata zgrade.
I konačno shvatite jednu jednostavnu stvar: Opozicija nije zanimanje. Nije doživotni mandat. Nije porodična tradicija. Nije rezervisana garaža.
Autor: Mladen Stojanović
