Semberija plaća cijenu klimatskih promjena: Kukuruz, soja i lucerka sve teže podnose sušu

Lošiji kvalitet roda, manji prinosi, gubitak mikroflore i degradacija zemljišta, a veća osjetljivost biljaka na bolesti i štetočine neke su od posljedica koje trpe poljoprivrednici. Nastoje se prilagoditi klimatskim promjenama - postrnom sjetvom kukuruza ili promjenom kultura.

Nikola Aleksić iz Golog Brda kaže da će najvjerovatnije sijati kukurzni sirak zrnaš jer ima kvalitetno i otporno zrno i pokazao se odličan u sušnim uslovima.

- Tamo gdje se oranice mogu navodnjavati, imamo dobre i kvalitetne prinose. Nažalost takvih je jako malo u odnosu na ukupne obradive površine. Postrno sijem kukuruz i iako je zahtijevno, isplati se. Ali uz pomoć stručnjaka moramo razmišljati o novim kulturama - kaže ratar.

Lazo Urošević iz Male Obarske već treću godinu sije suncokret.

- Mnogo bolje podnosi sušu i imamo bolju računicu nego kad proizvodimo ratarske kulture -kaže domaćin za portal InfoBijeljina.

Situacija u poljoprivredi Semberije postaje dramatična posljednjih dvije decenije, upozorava agronom Stevan Mesarović.

- Prva značajnija suša, koja se smatra i prvim signalom klimatskih promjena, se dogodila u 2003. godini. Od tada do danas smo imali više godina sa izraženim štetama od suše nego prosječnih godina za uzgoj kultura. Iako smo doživjeli dvije istorijske poplave 2010. i 2014. godine, statistike rasporeda padavina su veoma zabrinjavajuće - rekao je za InfoBijeljinu Mesarović.

Agronom navodi da Semberija pripada Panonskoj niziji i Centralno-Jugoistočnoj Evropi, po analizama klimatskih parametara to je područje sa najvećim globalnim zagrijavanjem u svijetu.

- Svaki dan u vegetaciji, period mart-oktobar, je topliji za 2,4 stepena Celzijusa gledajući srednje dnevne temperature, u poređenju sa višedecenijskim prosjecima do 2000. godine. Iskorišćenje vode za bolje prinose i kvalitet je manje, što znači da treba više vode i vlage u tlu za rast i razvoj biljaka. Uz povećanje temperature, dodatni problem je poremećaj u rasporedu padavina na godišnjem nivou. Vrlo često godišnje statistike padavina su ujednačene, ali je problem kako su padavine raspoređene kroz mjesece. Npr. u junu smo imali prosječno 150 litara, a u julu 100-120 litara sedamdesetih godina prošlog vijeka, a danas jedva 100 litara u oba mjeseca ili manje - potvrdila su istraživanja ovog uglednog stručnjaka.

Posljednje četri godine su pokazale dramatične statističke rekorde u najvišim temperaturama na godišnjem, mjesečnom, dnevnom nivou tako da za jare usjeve nisu povoljni uslovi gajenja i prinosi kukuruza, lucerke, soje, nenavodnjavanog voća i sl. su na granici rentabilnosti. Jedino što se može uraditi je adaptacija na klimatske promjene, ističe Mesarović.

- Najvažnije je instalirati navodnjavanje na što više parcela. Trenutno se u Semberiji navodnjava oko 4.000 - 4.500 hektara računajući velike javne zalivne sisteme izgrađene projektima preduzeća Vode Srpske d.o.o. i sredstvima Svetske banke oko 2.300 hektara, a ostalo su individualni poljoprivrednici - povrće i nešto ratarskih kultura, te Poljoprivredno dobro Novo Selo - priča za InfoBijeljinu Mesarović.

Plan je izgraditi 11.000 hektara velikih zalivnih sistema, a na osnovu konfiguracije terena i dostupnosti podzemnih i površinskih voda maksimalno se može zalivati ukupno 16.000 ha (od 49.000 ha obradivih površina Semberije).

- Važan strateški pristup u adaptaciji na sušu se ogleda u neophodnoj arondaciji, ukrupnjavanju parcela i smanjenju velikog broja malih razuđenih parcela po gazdinstvima. Osim dovođenja vode na parcele važno će biti uraditi vrhunsko odvodnjavanje sa poljoprivrednih površina - naglašava ovaj stručnjak.

Poljoprivrednici moraju preduzeti sve kako bi agrarna proizvodnja adaptirala na sušu.

- Ulaganja u sisteme navodnjavanja na parcelama kao što su pokretne rampe, tifoni, rasprskivači, subirigacijski i površinski kap po kap, ulaganje u solarne panele i slične sisteme proizvodnje struje za navodnjavanje, uvođenje sistema regenerativne poljoprivrede – poboljšanje kvaliteta zemljišta, izbor kultura otpornijih na sušu – sirak, suncokret, kulture Mediterana kao i sve druge agrotehničke mjere. Adaptacijom na klimatske promjene obezbjeđuje se opstanak u proizvodnji hrane - zaključuje Mesarović.

Nove informacije i tehnologije, njihova brža primjena, određene adaptacije u mjeri u kojoj je to neophodno pomoći će da se koliko - toliko prevaziđu negativne negativne posljedice suše. Navodnjavanje, protivgradne mreže i osiguranje usjeva resorno ministarstvo podstiče sa 60 odsto i više. Za te namjene u republičkom agrarnom budžetu planirano je tri miliona maraka.