Sveti Ilija živio je u devetom vijeku prije Hrista, u vrijeme cara Ahava, kada se izraelski narod udaljio od vjere u jednog Boga i počeo da se klanja paganskim božanstvima. Kao neustrašivi prorok, Ilija je pozivao narod na pokajanje i povratak istinskoj vjeri, zbog čega je često bio progonjen.
Prema Svetom pismu, učinio je brojna čuda. Molitvom je zaustavio kišu na tri i po godine, a zatim je ponovo prizvao da padne. Oživio je sina jedne udovice, a na planini Karmil pobijedio je proroke boga Vala dokazavši da je Gospod jedini istiniti Bog. Njegov život obilježili su snažna vjera, revnost i potpuno predanje Bogu.
Posebno mjesto u hrišćanskoj tradiciji zauzima događaj kada je Sveti Ilija živ uznesen na nebo u ognjenim kočijama koje su vukli vatreni konji. Zbog toga je u narodnom vjerovanju postao zaštitnik groma, munja i oluja, pa je prozvan Gromovnikom.
Kod pravoslavnih Srba Sveti Ilija ima izuzetno mjesto. Mnoge porodice ga slave kao krsnu slavu, veliki broj hramova posvećen je upravo ovom svetitelju, a njegov praznik obilježava se svečanim liturgijama, litijama i narodnim saborima. Vjeruje se da Sveti Ilija štiti ljude od vremenskih nepogoda, suše i drugih nesreća, zbog čega mu se vjernici posebno mole u ljetnim mjesecima.
Za praznik Svetog Ilije vezuju se i brojni narodni običaji. U mnogim krajevima vjeruje se da se na ovaj dan ne obavljaju teški poljski poslovi, niti radovi na otvorenom, iz poštovanja prema svetitelju. U narodu postoji izreka: „Od Svetog Ilije sunce sve milije“, kojom se nagovještava da nakon njegovog praznika ljeto polako ulazi u svoju završnicu.
Sveti prorok Ilija poštuje se i u drugim hrišćanskim crkvama, ali među pravoslavnim Srbima zauzima posebno mjesto kao simbol nepokolebljive vjere, hrabrosti i odanosti Bogu. Njegov praznik podsjeća vjernike da su istina, pravda i vjera vrijednosti koje treba čuvati bez obzira na iskušenja i izazove.
