Kako nastaje gejzir i zašto izbacuje vrelu vodu u pravilnim intervalima?

Da bi nastao gejzir, potrebno je nekoliko ključnih uslova. Prije svega, voda mora dospjeti duboko ispod površine Zemlje, gdje se zagrijava zahvaljujući toploti iz unutrašnjosti planete. Posebno pogodni za nastanak gejzira su vulkanski aktivni ili nekada aktivni predjeli, gdje se vrele stijene nalaze relativno blizu površine.

Voda se kroz pukotine u stijenama spušta u podzemni sistem kanala i šupljina. Kako se zagrijava, raste joj temperatura, ali zbog pritiska koji stvaraju voda i stijene iznad nje, ona ne mora odmah da proključa.

Tu počinje najzanimljiviji dio procesa.

U uskim podzemnim kanalima voda se zagrijava iznad uobičajene temperature ključanja, ali ostaje u tečnom stanju jer je pod velikim pritiskom. Kako se sve veća količina vode zagrijava, pritisak i temperatura u sistemu nastavljaju da rastu.

U jednom trenutku dio vode počinje da pretvara u paru. Para zauzima mnogo veći prostor od vode i naglo povećava pritisak u podzemnom sistemu. Taj pritisak potiskuje vrelu vodu prema površini.

Kada voda počne da izlazi kroz otvor gejzira, pritisak u podzemnom sistemu naglo opada. Zbog toga se dio preostale vrele vode iznenada pretvara u paru. Para dodatno potiskuje vodu prema površini i nastaje snažna erupcija.

Zato gejzir ne izbacuje samo vodu, već mješavinu vrele vode i vodene pare.

Nakon erupcije, podzemni sistem se ponovo puni vodom. Ona se postepeno zagrijava, pritisak ponovo raste i cijeli proces počinje iznova.

Upravo zbog toga neki gejziri mogu da izbacuju vodu u približno pravilnim intervalima. Međutim, intervali nisu uvijek potpuno precizni. Na njih mogu uticati količina podzemne vode, temperatura, pritisak, promjene u podzemnim kanalima, pa čak i seizmička aktivnost.

Jedan od najpoznatijih primjera je Yellowstone u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se nalazi veliki broj gejzira i drugih geotermalnih pojava. Među njima je i Old Faithful, poznat po relativno predvidljivim erupcijama.

Gejzir je, zapravo, svojevrsni prirodni „podzemni bojler“ sa veoma složenim sistemom cijevi. Zemljina toplota zagrijava vodu, podzemni kanali zadržavaju pritisak, a para na kraju pokreće erupciju.

I tako, nakon svakog izbacivanja vrele vode, Zemlja počinje da priprema novu erupciju.