Anđela Đurić: "Odbojka je bila čista ljubav na prvi pogled, Slavenko Ristić čovjek koji je stao uz našu mladost“

Najbolja bijeljinska odbojkašica, trenutno na poziciji primača servisa po potrebi i libera, mladalački otvorena i verbalno precizna, za portal bn24.net, govori o svojim počecima i bezgraničnoj ljubavi prema sportu kojem je mnogo dala. Za uzvrat ništa nije tražila, ali je sa Radnikom dobila, bolje reći osvojila dva naslova prvaka Republike Srpske i plasman u Premijer ligu BiH. Na žalost, takmičenje u najvišem rangu bh odbojke brzo je okončano, jer Radnik je zbog nedostatka finansijskih sredstava istupio iz lige.

Anđela se nije pokolebala. Nastavila je da baštini svoju sportski ljubav, ne samo kao igračica, nego kao jedan od trenera u ŽOK "Radnik". Iako ima samo 22 godine, svoje znanje i upornost, prenosi i na mlađe naraštaje, stavljajući u prvi plan rad sa juniorkama.

1. Zašto ste se baš odlučili za odbojku? Da li je to bila ljubav na prvi pogled ili ste se prije toga bavili nekim drugim sportom?

-Može se reći da je to bila čista ljubav na prvi pogled koja traje i danas. Prije odbojke nisam trenirala druge sportove, jer me je ovaj parket privukao čim sam prvi put uzela loptu u ruke i osjetila tu nevjerovatnu energiju timskog rada. Odbojka ima neku posebnu ljepotu, blagost i eleganciju, ali u isto vrijeme zahtijeva gvozdenu disciplinu i karakter .Već od tog prvog treninga znala sam da je dvorana moja druga kuća, a ŽOK 'Radnik' porodica u kojoj želim da rastem i ostavim srce.

2. Kada ste prvi put pomislili da odbojka može biti više od hobija ?

-Taj prelomni trenutak se dogodio kada sam shvatila da odbojka više nije samo sport u kojem uživam u slobodno vrijeme, već obaveza prema saigračicama i klubu. To je onaj momenat kada shvatite da vaša propuštena lopta ili loš trening utiču na trud cijelog tima. Kada godinama prolazite kroz pritisak važnih utakmica i sa druge strane slast osvajanja titula shvatite da je odbojka odavno postala vaš način života.

3. Koliko je teško uskladiti treninge, utakmice i privatni život? Šta vam je trenutno najveći izazov van terena?

-Pronaći balans između privatnog života i obaveza na parketu traži svakodnevno odricanje, ali kada radite ono što iskreno volite i za šta kuca cijelo vaše srce, onda ta žrtva postaje prirodna. Što se tiče izazova van terena, najveći pritisak trenutno ne leži u utakmicama, već u želji da obezbijedimo savršene uslove za našu odbojkašku porodicu. Naš najveći zadatak je da stvorimo stabilan i siguran ambijent u kojem logistika i organizacija prate naše sportske rezultate .Želim da naša domaća struka i djeca imaju potpuno mirnu i bezbrižnu sezonu, u kojoj će podrška i stabilnost kluba dolaziti prirodno, od strane svih onih koji imaju odgovornost i mudrost da prepoznaju istinsku vrijednost semberske omladine.

4. Koliko vam znači igranje za ŽOK Radnik pred domaćom publikom? Da li osjećate dodatni pritisak kada znate da vas sa tribina prate ljudi iz Bijeljine?

-Igrati pred domaćom publikom pod svodovima dvorane ’Filip Višnjić’ je poseban osjećaj koji se ne može uporediti ni sa jednim gostovanjem. Za mene taj huk sa tribina nije pritisak, već najveća moguća privilegija i vjetar u leđa koji me tjera da dam i više od svog maksimuma. Pritisak ne osjećam jer znam da me ti ljudi, naši sugrađani i roditelji ne prate samo kao navijači, već kao dio jedne velike odbojkaške porodice. Kada znate da na terenu branite plavo-bijele boje svog grada i da iza sebe imate ljude koji prepoznaju naš pošten rad i šampionski sjaj onda strahu nema mjesta. Pred našom publikom igramo isključivo srcem i sa željom da Bijeljina uvijek bude ponosna na svoje šampionke.

5. Postoji li odbojkašica kojoj se posebno divite i čiji biste dio igre voljeli da „ukradete“?

-Iskreno, nikada nisam posmatrala odbojku kroz prizmu pojedinaca ili imala želju da ’ukradem’ nečiji potez, jer je ovo predivan kolektivni sport u kojem pojedinac sam ne može ništa. Ono čemu se istinski divim i što me inspiriše jeste hemija i snaga kolektiva kada funkcioniše kao jedno biće. Najveća magija na parketu je onaj trenutak kada zajednički inat, međusobno povjerenje i energija cijele ekipe nadoknade svaki nedostatak i slome protivnika.

6. Kada biste morali da birate, šta biste prije izabrali, osvajanje velikog trofeja sa Radnikom ili poziv u reprezentaciju?

-Bez ijedne sekunde dileme — osvajanje velikog trofeja sa mojim Radnikom! Poziv u reprezentaciju je ogromna čast za svakog sportistu, ali podići pehar u svom gradu ne može se mjeriti ni sa čim. ŽOK ’Radnik’ za mene nije samo prolazna stanica u karijeri, već moj klub u koji je utkano cijelo moje srce. Odrastati na ovom parketu, i donijeti veliku klupsku titulu u svoju Bijeljinu, za mene je najveći mogući sportski vrh!

7. Da li grad Bijeljina razumije potrebe odbojkaškog kluba i kome dugujete zahvalnost za podršku?

-Kada govorimo o razumijevanju potreba našeg kluba, Bijeljina jeste grad sporta i odbojke, i mi zaista vjerujemo da lokalna samouprava prepoznaje vrijednost i uspjehe ŽOK ’Radnik’. Ipak, potrebe kluba koji radi sa školom odbojke i brani vrhunske sportske rezultate zahtijevaju mnogo brže reakcije, stabilnost i kontinuiranu podršku kako bi logistika kluba uvijek pratila visoke sportske rezultate koje donosimo našem gradu.

Upravo zbog toga, našu najveću, najdublju i neizmjernu zahvalnost u ovom prelomnom trenutku dugujemo čovjeku gvozdenog karaktera i istinskom lideru koji ne priča prazne priče, već u sekundi djelima staje na branik naše mladosti — gospodinu Slavenku Ristiću . Jako smo ponosni što je on kao član broj jedan stao na čelo našeg elitnog donatorskog programa.

Njegova brza, gospodska i nevjerovatna podrška donijela je mir i potpunu stabilnost našoj sportskoj porodici onda kada nam je to bilo najpotrebnije. Kada čovjek takvog društvenog i privrednog autoriteta stane iza vas, on šalje jasnu poruku cijeloj Semberiji– da pošten klupski rad, domaća struka i budućnost naše djece nemaju cijenu. To je prepoznatljiv rukopis lidera koji zna kako se gradi stabilna i uspješna sezona za našu omladinu. Kada na braniku kluba imate ovakve gvozdene čuvare poput gospodina Ristića, naš jedini izbor na terenu je da igramo na pobjedu i ponosno čuvamo šampionski sjaj Semberije.