Osim što se jede svježa, šljiva se tradicionalno koristi za pripremu pekmeza, džemova, kompota i kolača, dok je sušena šljiva nezaobilazna namirnica tokom cijele godine.
Posebno mjesto šljiva ima u domaćinstvima širom Semberije i drugih krajeva Bosne i Hercegovine i Srbije. Nekada su gotovo svako dvorište i voćnjak imali nekoliko stabala ovog voća, a berba je bila prilika da se dio roda ostavi za zimu.
Šljiva je bogata vodom, prirodnim šećerima i vlaknima, a sadrži i vitamine i minerale. Svježa je lagana i osvježavajuća, dok sušena ima znatno više prirodnih šećera i energije.

Zanimljivo je i koliko različitih sorti šljive postoji. Razlikuju se po boji, veličini, ukusu i vremenu sazrijevanja, pa neke imaju izraženiju slatkoću, dok su druge pogodnije za preradu.
A kada se šljiva nađe na stolu, mogućnosti su brojne. Može se jednostavno oprati i pojesti, dodati u kolače i pite, a od zrelih plodova nastaju i tradicionalni proizvodi koji su se generacijama pravili u domaćinstvima.