Poruka iz boce na srpskom jeziku u Los Anđelesu rasplakala sve na Redditu

Na plaži u Los Anđelesu pronašli su pismo napisano na srpskom jeziku, pa su odlučili da potraže pomoć ljudi koji će im otkriti kome je namijenjeno i šta je suština poruke.

Fotografiju pisma objavili su na Redditu uz molbu da im neko prevede njegove riječi. Nisu znali da su pronašli oproštaj ćerke od preminulog oca, niti da će njena poruka ubrzo rasplakati hiljade ljudi koji su je pročitali.

- Ovo pismo smo pronašli na obali. Možete li da nam pomognete sa prevodom kako bismo saznali o čemu se radi, molim vas, napisali su.

"Jedini moj, sada više ne možemo riječima da se volimo"

Pismo počinje obraćanjem ocu kojeg je ćerka zvala Gigi. Nema u njemu velikih riječi kojima se tuga objašnjava, jer za gubitak roditelja takve riječi vjerovatno i ne postoje. Umjesto toga, ostala je ljubav djeteta koje pokušava da povjeruje da smrt nije prekinula odnos sa ocem, već ga je samo preselila na mjesto do kojeg više ne može da dopre rukama.

- Jedini moj, Gigi,

sada više ne možemo riječima da se volimo, već dušom i srcem, kao što smo i uvijek.

Najbolji si tata na svijetu koji je postojao, a za mene si tu, nisi nigdje otišao, jer ja sam ti i kroz moje vene teče tvoja dobra krv i ljubav.

Neka ti ovo cvijeće u okeanu donese moje misli i tugu i sreću, ali i mir. Obećavam da ću ostati ona ista, tvoja najbolja, i samo ćeš nastaviti da budeš ponosan na svoju ćerku, svog sina.

Nikada te neću preboljeti, nikada neću prestati da budem tužna, sve dok opet ne budem u tvojim rukicama koje su me uspavljivale, mazile i činile da se osjećam sigurno.

Čuvaj mi mamu, voli je i ljubi je od mene, i baku Grozdu, i kumu Vericu, i prabaku i pradeku. Momu mi zagrli, Ančicu, Slobu i druge koje sam voljela i koji su mene voljeli.

Voli te tvoja Ančica.

Pismo koje je prešlo okean i stiglo do potpunih stranaca

Ne znamo gde je pismo spušteno u vodu, koliko je dugo putovalo niti kako je završilo baš na obali Los Anđelesa. Znamo samo da ga je napisala ćerka koja je željela da njene riječi, zajedno sa cvijećem, pronađu put do oca kojeg više nema.

A onda su, umjesto do njega, stigle do dvoje potpunih stranaca na drugom kraju svijeta. Oni nisu razumjeli jezik, ali su prepoznali da drže nešto važno i lično, nešto što nije smijelo tek tako da završi u smeću ili nestane u pijesku.

Kada su korisnici iz Srbije preveli pismo, komentari su počeli da se nižu. Mnogi su priznali da ih je nekoliko redova nepoznate Ančice potpuno slomilo.

- To je oproštajno pismo preminulom ocu. Mislim da bi trebalo da ga vratite u okean, veoma je lično, napisao je jedan korisnik.

- Bože, ovo je najtužnija poruka koju sam pročitala, dodala je druga korisnica.

Bilo je i onih koji su zahvalili paru što pismo nije ostavio na obali, ali su ih zamolili da ga vrate moru kako bi nastavilo putovanje koje mu je Ančica namijenila.

- Nadam se da ćete ga vratiti u okean, kako bi moglo da nastavi svoj put, glasio je jedan od komentara.

Možda pismo nikada neće stići tamo gde je njegova autorka željela. Možda je, ipak, već stiglo. Jer ljubav prema roditelju ne prestaje njegovim odlaskom, samo ostaje da putuje dalje, kroz uspomene, krv, riječi i jedan okean koji je na drugom kraju svijeta sačuvao nečije posljednje "volim te".