Fazan, šarena ptica semberskih polja: Od prirodnog bogatstva do lovačke tradicije

Fazani najčešće naseljavaju područja na kojima se smjenjuju njive, livade, živice i nisko rastinje. Posebno im odgovaraju rubovi kukuruzišta, žitnih polja i manjih šumskih površina, gdje pronalaze hranu, ali i zaklon od prirodnih neprijatelja.

Mužjak raskošnog perja, ženka gotovo neprimjetna

Mužjak fazana jedna je od najupečatljivijih ptica koje se mogu vidjeti u semberskoj ravnici. Odlikuju ga sjajno perje bakarnih, zelenih i zlatnosmeđih nijansi, crveni dijelovi oko očiju i dug, šiljast rep.

Za razliku od mužjaka, ženka ima znatno skromnije, smeđkasto perje koje joj omogućava da se gotovo potpuno stopi sa okolinom. Takva prirodna kamuflaža posebno je važna tokom gniježđenja, jer fazani gnijezda prave na zemlji, najčešće skrivena u travi i drugoj vegetaciji.

Iako se fazan danas smatra uobičajenom pticom naših polja, njegovo izvorno područje rasprostranjenosti nalazi se u Aziji. U Evropu je unesen prije mnogo vijekova, a vremenom se prilagodio različitim staništima, uključujući i plodne ravnice Semberije.

Čime se hrane fazani?

Fazani su svaštojedi. Njihovu ishranu čine sjemenke, zrna žitarica, mladi biljni izdanci, plodovi, ali i insekti, larve i drugi sitni beskičmenjaci.

Upravo zbog takvog načina ishrane imaju određenu korisnu ulogu u poljoprivrednom ekosistemu, jer se hrane i pojedinim insektima koji mogu nanositi štetu usjevima.

Međutim, savremena poljoprivreda donosi i opasnosti. Upotreba pesticida, uklanjanje živica, intenzivna obrada zemljišta i nestajanje prirodnih zaklona smanjuju prostor pogodan za opstanak i razmnožavanje fazana.

Lov na fazane u Semberiji počinje 25. oktobra

Fazan zauzima značajno mjesto u lovačkoj tradiciji Semberije. Lovačko udruženje „Semberija“ iz Bijeljine, koje gazduje lovištem površine oko 42.000 hektara, organizuje lov na sitnu divljač, među kojom je fazan jedna od najzastupljenijih vrsta.

Prema najavi Udruženja, ovogodišnja jesenja lovna sezona biće otvorena u nedjelju, 25. oktobra 2026. godine. Lov se organizuje prema propisima, planovima gazdovanja lovištem i pravilima bezbjednosti.

Posebno mjesto u očuvanju fazanskog fonda ima fazanerija u Suvom Polju, čija tradicija datira još od 1964. godine. Riječ je o jednom od većih uzgajališta fazana u Bosni i Hercegovini, u kojem se godišnje proizvode hiljade fazanskih pilića.

Prema podacima objavljenim ove godine, cilj proizvodnje je između 12.000 i 15.000 fazanskih pilića. Dio uzgojenih ptica namijenjen je obnavljanju fonda divljači u semberskim lovištima, dok se dio isporučuje drugim lovačkim udruženjima.

Lov na fazane tradicionalno se organizuje uz pomoć lovačkih pasa, koji pronalaze skrivene ptice i podižu ih iz rastinja. Za mnoge lovce upravo spoj boravka u prirodi, rada sa psima i druženja predstavlja najvažniji dio lovačkog iskustva.

Fazansko meso cijenjeno zbog ukusa i hranljive vrijednosti

Osim po raskošnom perju, fazan je poznat i po kvalitetnom mesu, koje se smatra posebnim gastronomskim specijalitetom.

Fazansko meso je bogato proteinima, a sadrži relativno malo masnoće. Njegov ukus je izraženiji od ukusa domaće piletine, naročito kod ptica koje su odrasle u prirodnom okruženju i hranile se raznovrsnom hranom.

U lovačkoj gastronomiji fazan se najčešće priprema pečenjem, dinstanjem ili kuvanjem supe. Posebno su cijenjene fazanske supe, dok se meso može pripremati i sa povrćem, gljivama i različitim začinima.

Zbog malog sadržaja masnoće, meso fazana zahtijeva pažljiviju pripremu kako ne bi postalo suvo i tvrdo.

Očuvanje fazana važno za prirodu Semberije

Iako se fazan često posmatra prvenstveno kao lovna divljač, njegova uloga u prirodi znatno je šira. On je dio životinjskog svijeta semberske ravnice i jedan od pokazatelja koliko poljoprivredni pejzaž još pruža uslove za opstanak divljih ptica.

Za očuvanje fazana posebno je važno zadržavanje živica, travnatih pojaseva i manjih površina neobrađenog zemljišta, koje ovim pticama služe za skrivanje, ishranu i gniježđenje.

Zbog toga budućnost fazana u Semberiji ne zavisi samo od uzgoja i puštanja novih jedinki u lovišta, već i od očuvanja prirodnih staništa.

Raskošni mužjaci koji se povremeno mogu vidjeti kako pretrčavaju seoske puteve ili izlaze iz kukuruzišta ostaju jedan od prepoznatljivih prizora semberske ravnice, podsjećajući da njena vrijednost nije samo u plodnoj zemlji, već i u životinjskom svijetu koji je naseljava.