Jedini gol za crno-bele postigao je Bogdan Kostić početkom drugog poluvremena, u kome je tim Saše Ilića, posle prespavanog prvog, ostavio daleko bolji utisak i možda mogao i ubedljivije da slavi. Klub iz Humske naredni meč u istom takmičenju igra 6. avgusta kao domaćin i to protiv kazahstanskog Tobola.
Decenija očiglednog favorizovanja Crvene zvezde i gašenja Partizana, večeras je ogoljeno osvjedočena u Luksemburgu.
Dakle Una Štrasen srećom nije šampion države od 688.000 stanovnika. Da jeste, bio bi bez dileme, nepremostiva prepreka za beogradski klub.
Teško je u nekoliko rečenica objasniti svu nemoć višestrukog šampona Srbije u I poluvremenu, ali kao glavni parametar neka posluži činjenica da za 45. minuta igre nije upisao ni jedan udarac ka golu protivnika. Ne, samo da nije, nwgo je bio daleko od bilo kakvog pokušaja. A zašto?
Zato što u Partizan čine fudbaleri koji bi jedino još u Luksemburgu mogli igrati. To je tim koji nije u stanju kreirati ozbiljnu akciju, jer sporost napada može se jedino usporediti sa kretnjama puža. Svaka druga lopta umjesto unaprijed ide unazad. Zato ne čudi što je samo u I poluvremenu crno-beli tim u dva slučaja bio blizu auto-gola.
Poneka kontra bi završavala svaki put kada bi lopta stigla do Dembe Seka. Toliko neinteligentan igrač nikada nije nastupao u istoriji "parnog valjka". Budući da je svojevremeno igrao u italijanskoj Serie A, vjerovatno je ljut na sve oko sebe, što karijeru trenutno gradi u Srbiji. Ipak, to mu ne smeta da nikome, baš nikome, ne želi uputiti loptu.
Nastavak je bio za nijansu bolji pa je Partizan u 47.minutu posle asistencije Petrovića i preciznog udarca Bogdana Kostića stigao do jedinog pogotka.
Nešto konkretniji Partizan je bio do 60.minuta, posle čega je Una Štrasen izgledala konretnije i propustila dvije prilike za izjednačenje. Istina, mogli su i beograđani do gola ali obrukao se Minić.
Kompletna bruka je na sreću izbjegnuta, ali samo je pitanje vremena kada će Partizan sa ovakvim timom i skromnim trenerom doživjeti bruku.
