Na mjestu atentata - porodica, saborci i sugrađani, položili su cvijeće i zapalili svijeće. Sa skupa je poslana jasna poruka da Mauzerovo nasljeđe pripada istoriji Republike Srpske.
Ponovo je upućen oštar protest gradskim vlastima, jer Semberija još nema ulicu sa imenom svog heroja.
Dvadeset i šest godina prošlo je od večeri kada je u Bijeljini prekinut život čovjeka iz naroda, lidera i vojnika. Vrijeme koje je proteklo, istakli su okupljeni na memorijalnom skupu, nije umanjilo ni bol, ali ni ponos na istorijsku ulogu Ljubiše Savića Mauzera.
Ljubiša je bio čovjek iz naroda koji je pokazao kako se voli Bijeljina, Semberija i Republika Srpska. Posebno sam ponosan što je na mene i mog brata usadio ono što je prava istina prema srpskom narodu Njegovo nasljeđe ne pripada samo porodici, pripada istoriji Republike Srpske - naveo je Bojan Savić, sin Ljubiše Savića Mauzera.
Ratni put elitne jedinice kojom je komandovao, upisan je u temelje odbrane srpskog naroda. Ipak, saborci i danas javno izražavaju ogorčenje činjenicom da lokalne vlasti u Bijeljini, godinama ignorišu inicijative da se Mauzeru i semberskim herojima dodijele ulice.
- Ovo je bruka i sramota da semberski komandanti ne samo Mauzer nego i general Simić, Blagoje Gaveilović, Branko Pantelić Panter, Dragan Simeinović Siki i mnogi drugi heroji dobiju svoje ulice u Bijeljini - napomenuo je Petar Cvijetinović, predsjednik Udruženja veterana Garda "Panteri".
General u penziji Budimir Gavrić podsjetio je na značaj Garde "Panteri", koja je, kada je bilo najpotrebnije, intervenisala na najtežim i najkritičnijim ratištima.
- Јedan je od najzaslužnijih za formiranje garde "Panteri" i njeno vođenje tokom borbenih dejstava. Ta jedinica pojavila se svugdje gdje je bilo najpotrebnije i najteže - naveo je Budimir Gavrić, general u penziji.
Ljubiša Savić Mauzer ubijen je 7. juna 2000. godine. Za njegovo ubistvo osuđen je Đorđe Ždrale, ali i danas glasno odjekuje pitanje - ko je naručio ubistvo Mauzera?
